A.C.

Stipendistica Fondacije Muharem Berbić, god. 2003. / Donji Vakuf

Iako sam u tom periodu imala nepunih 12 godina, u nekim stvarima sam se, neskromno rečeno, smatrala zrelijom od svojih vršnjaka. Što zbog sredine u kojoj sam živjela, što zbog ljudi koji su me okruživali.

Već sam unaprijed razmišljala šta želim biti, šta mi “ide”, kad sam na nekoj radio stanici, u rubrici “Dobre vijesti”, čula za Fondaciju Muharem Berbić koja dodjeljuje stipendije. Zapisala sam potrebne informacije i zamolila mamu da mi pomogne oko potrebne papirologije.

Kada je stigao dogovor da sam dobila stipendiju, u isto vrijeme sam bila i sretna i smirena. Znala sam da ću poslije osnovne škole moći upisati nešto što želim, a ne nešto što mi se nameće, jer je grad u kojem živim malen i nema velikog izbora srednjih škola, a nisam znala da li ću imati sredstva za upisivanje u srednju školu van svog grada.

Ove godine sam završila prvi razred elektrotehničke škole odličnim uspjehom, a svoje školovanje želim da nastavim u tom pravcu.

Fondacija Muharem Berbić i njihova stipendija su mi omogućili da se slobodno okrenem onome što volim i da se slobodno nadam da ću, u najmanju ruku, imati priliku da pokušam da ostvarim ono što želim. Vjerujem da je ova stipendija, koliko meni toliko i drugim mladim ljudima, mnogo olakšala i pružila neku sigurnost i nadu u to da se trud i zalaganje isplaćuje i da još uvijek ima onih koji to primjećuju.