B.B.

B. B. god. 2002., Sarajevo

Učenik sam drugog razreda Elektroenergetske škole. Ove godine moj uspjeh je 4,00. Ovo je prvi put da ne prođem odličnim uspjehom, ali nadam se da ćete me vi razumjeti. IMAO sam jako težak period. Ja kao dijete volim da se bavim sportom. Nogomet mi je najdraži sport. Jedne prilike sam otišao na termin i povrijedio koljeno. Ta bol je bila jaka pa su me roditelji odveli doktoru. 3 sedmice sam odsustovao sa nastave. Poslije 3 sedmice sam išao radit magnetnu rezonancu gdje su ustanovili vodu u koljenu, i za MENE NAJVEĆI HENDIKEP DA SE SPORTOM NESMIJEM BAVITI. To je za mene veliki gubitak, gledati svog brata koji ima 16 godina i ide da lopte igra a ja moram ležati. Tada sam prestao da učim, za mene nisu postojale riječi utjehe. Išao sam kod raznih doktora. Svi su mi savjetovali šta da radim,i kako da se sa tim borim. Danas ja redovno vježbam, jačam mišiće i pijem ono što mi je doktor propisao.

Što se tiče mog cilja za dalje je da želim da završim školu sa što boljim uspjehom a stipendiju koju dobijem majka podjeli na mene i mog starijeg brata koji je takođe prošao odličnim uspjehom i ide u 1. razred Građevinske škole da imamo za užinu ili sok, jer nismo u mogućnosti imati svoj đeparac. Nas u kući je 6 članova otac radi a majka se bori koliko je moguće, čisti stanove. Imam još jednog brata ide u školu prvi razred je završio i imam brata od 2 godine. SVI oni imaju svoje potrebe.

Ja se iskreno nadam da ovo moje malo pismo će utjecati na vas i da ovu stipendiju koju imam neću izgubiti zbog mog prosjeka, a ja ću se truditi da to opravdam na što bolji način.